Vesti

Premijera Aristofanove komedije „Pluto“, u koprodukciji Narodnog pozorišta u Beogradu i Nacionalnog teatra Grčke iz Atine, 13. jula u Epidaurusu

25 jun 2018

Protokol o dugoročnoj saradnji između Narodnog pozorišta u Beogradu i Nacionalnog teatra Grčke iz Atine, koji su u oktobru prošle godine u srpskoj prestonici potpisali upravnici Dejan Savić i Statis Livatinos, biće uskoro i zvanično „overen“ prvom koprodukcijskom predstavom.

Reč je o Aristofanovoj komediji „Pluto“, koja će u adaptaciji i postavci jednog od najznačajnijih srpskih reditelja srednje generacije Nikite Milivojevića premijerno biti odigrana 13. jula u čuvenom antičkom teatru Epidaurusu na Peloponezu.

Prvo izvođenje i repriza, dan kasnije, 14. jula, biće održani u okviru prestižnog „Atinskog festivala“, nakon čega će predstava putovati širom Grčke da bi u Beogradu bila odigrana krajem septembra.

Iz Narodnog pozorišta, u ovom projektu učestvuju glumac Hadži Nenad Maričić, kostimograf Marina Medenica i producent Vuk Miletić.

Na predstavi će biti prisutna zvanična delegacija Republike Srbije, koju će predvoditi ministar kulture Vladan Vukosavljević, pomoćnik ministra kulture Ivana Dedić i predsednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta Aleksandar Gatalica.

- Ubeđen sam da ne postoji niko iz ovog našeg pozorišnog sveta, kome premijera u Epidaurusu ne bi predstavljala nešto izuzetno. To je, bez dileme, jedinstveno pozorišno mesto, a za pozorišne ljude ovde u Grčkoj nešto kao Akropolj, svetilište. Posebno me uzbuđuje činjenica da će glumci te iste rečenice, nastale pre više od dve hiljade godina, izgovarati ponovo baš na istom mestu gde su i nastale, u Epidaurusu. Čini se, kao da se radi o nekakvoj vremenskoj kapsuli u kojoj, uvek sa istim porukama, putujemo kroz vreme, - kaže reditelj Milivojević u razgovoru za sajt Narodnog pozorišta.

Na primedbu da je „Pluto“, bar u nekim našim okvirima, gotovo nepoznat komad, Milivojević objašnjava da se jedan od razloga za tako nešto ogleda, pre svega, u činjenici da je tek nedavno preveden na srpski jezik.

- To je, zaista odlično, uradio Dejan Acović... tako da, shodno tome, ni među grčkim bogovima Pluto nije neki od nama poznatijih. To je vrlo zanimljivo, između ostalog, i zbog toga što se na neki način radi o najmoćnijem Bogu ove planete. Jer, među raznim obiljem koje predstavlja, Pluto je, naime, i bog novca. Jedan od likova ove komedije, u jednom trenutku, dok mu se udavara, kaže: „Sve zbog tebe dešava se na ovom svetu… Zbog tebe su sve veštine što je iznašao ljudski um … tebe se još niko zasitio nije.” Kada su Džulijana Beka, osnivača čuvenog „Living teatra“ pitali zašto je za početak rada svog avangardnog pozorišta izabrao „Antigonu“, jedan tako stari, klasičan tekst, on je odgovorio da ne zna za ništa savremenije od antičkih komada. Dakle, postoje pisci i tekstovi koji će jednostavno biti aktuelni zauvek, jer u mnogim stvarima ovaj svet u suštini funkcioniše oduvek na isti način, pa je tako, između ostalog, podeljen na bogate i siromašne, podseća Milivojević.

Prema njegovim rečima, bogati, naravno, žele da ostanu bogati i rade sve što je u njihovoj moći da svoje bogatstvo uvećaju.

- Tako je oduvek bilo i biće, ništa se tu nije promenilo, niti hoće. Pluto je i dalje pokretač svega na svetu, a razni „ekonomski interesi“ određuju sve, kako u vreme Aristofana, tako i danas. Jedno od mojih većih čuđenja, i to godinama, jesu razne liste bogatstva, koje s vremena na vreme možemo da pronađemo u novinama. Uvek sam iznova zapanjen činjenicom da je nekih otprilike stotinak ljudi bogatije od skoro čitave planete?! I, naravno, da se onda pitate: „kakav je ovo, uopšte, svet”? Aristofan je pisao svoju komediju kao svojevrsnu satiru na političke prilike u Atini, u njegovo vreme. Mislim da sa istim motivom radimo i danas predstavu, jedino što je Atina sada čitav svet, ili, još tačnije mogli bi reći Balkan, s obzirom da je to naše uže područje. U svakom slučaju, Grčka i Srbija su kao lice i naličje na sitnom novčiću Pluta. Nama je svejedno. Naša uloga u ovoj večito savremenoj „svetskoj komediji“ ne menja se mnogo. Mi smo kao Rozenkranc i Gildenstern, kraljevima smo uvek manje-više isti, smatra Milivojević.  

Priznati srpski reditelj podseća da je godinama imao želju da spoji pozorišta naše dve zemlje.

- To mi se nekako činilo i prirodno s obzirom da živim između Atine i Beograda, ali se uvek nešto dešavalo što je odlagalo taj susret, između ostalog, i sam „Pluto“ je dosta kvario te planove. Najzad, nekim srećnim okolnostima, stvari su se napokon sklopile. Prvo smo imali jedan susret u Beogradu između upravnika nacionalnih pozorišta Savića i Livatinosa, i ideja o saradnji je obostrano prihvaćena. Potom je, u posetu grčkoj ministarki kulture, koja je inače glumica i koju poznajem već dugi niz godina, došao naš ministar kulture, i ono što smo započeli na nivou pozorišta dobilo je još čvršći oblik. Ova saradnja između dva nacionalna pozorišta se dešava po prvi put i u tom smislu je sigurno važan događaj, ali ono što joj daje poseban značaj mislim da je pre svega premijera u Epidaurusu - ocenjuje Milivojević.

Hadži Nenad Maričić će tumačiti ulogu Horovođe, a sve ostale role poverene su grčkim glumcima.

Scenograf je Keni Meklalen, koreografiju radi Amalija Benet, a muziku Angelos Trijandafilu.

U veličanstvenom Epidaurusu, sa gledalištem usečenim u brdo, koje prima više od 12.000 ljudi, danas nastupaju samo velikani muzike i pozorišta iz celog sveta.

U tom najakustičnijem svetskom pozorištu, svaki gledalac može savršeno da čuje šta se dešava na bini, bez obzira na to gde sedi.

Čak i zvuk malog kamenčića, koji se ispusti u centru pozornice, jednako dobro će čuti svaki posetilac, na svakom sedištu, nezavisno od toga da li se nalazi u prvom ili poslednjem, 53. redu ovog čuvenog antičkog amfiteatra.
M.B.

Informacije o predstavi "Pluto" možete da pogledate i na sajtu Nacionalnog teatra Grčke iz Atine OVDE