Vesti

Scensko čitanje teksta Filipa Grujića „Vilica Ebena Bajersa“, 20. juna u „Radionici“

16 jun 2019

Scensko čitanje teksta Filipa Grujića „Vilica Ebena Bajersa“, biće održano 20. juna (17,00) u „Radionici“, novom scenskom prostoru Narodnog pozorišta u Beogradu, u ulici Gundulićev venac 50. 

Režija je poverena Jovani Tomić, a u podeli su Vučić Perović, Suzana Lukić, Pavle Mensur, Zoran Ćosić, Vladan Gajović, Suzana Petričević, Ivana Šćepanović, Zorana Bećić Đorđević, Danijela Tomović i Danijela Ugrenović.

Drama “Vilica Ebena Bajersa” nastala je kao pokušaj da se daju odgovori na par pitanja: koliko je čoveku potrebno da bi se osećao živim i kako je moguće da ono što je nekad bilo skrajnuto, danas postane pop kultura (a da se ništa praktično ne promeni), a ono što je nekad bilo mejnstrim danas bude do kraja zaboravljeno? Da li je potrebno da određene teme postanu istorija da bi se čuo glas ljudi koji su ukazivali na probleme u društvu? Osim društveno-političke teme, središte drame je tema ljudske želje za konstantnim traženjem nečeg više, bilo da se radi o jednostavnim užicima, prirodnim nagonima ili o traženju smisla, za koji se, na kraju, ispostavi da je uvek na kraju svakog smisla. 

Kompozitor je Luka Mejdžor, dok je za vizuelni identitet zadužen Izvanredni Bob. 

Tijana Mićanović je organizatorka, a Miloš Golubović producent.

Ovo će biti treće javno čitanje tekstova savremenih autora iz regiona na sceni Radionica Narodnog pozorišta u Beogradu. 

Scena je otvorena 23. aprila dramom Tanje Šljivar "Kao i sve slobodne devojke", u režiji Ivane Vujić.

U međuvremenu, 19. maja, održano je i čitanje teksta Lejle Kalamujić „Ljudožderka ili kako sam ubila svoju porodicu“, u režiji Ane Konstantinović.
M.B. 

                                                         istorijska priča - priručnik za čitanje
posle prvog svetskog rata, radijum je bio korišćen u svakodnevnom potrošačkom životu. smatralo se da leči sve, od mentalnih bolesti, anemije, pa sve do impotencije. bio je sastavni deo putera, paste za zube, pijeće vode. međutim, radon (koji se smatrao lekovitim) imao je kratak životni vek - od svega 3,82 dana. stoga, kad bi došao do kupca, njegova bi se lekovitost izgubila. 
william h. bailey, optužen 1915. godine da je lažirao diplomu sa harvarda, odlučio je da koristi čistu radioaktivnost umesto radona, koja ostaje u telu do 1500 godina. tako je napravio svoj napitak - radithor. njega je reklamirao kao "a cure for the living dead" i "perpetual sunshine". 
eben byers, bogati plejboj, golfer i sin uglednog vlasnika fabrike železa, bio je jedan od prvih konzumenata tog napitka. 
termin radium girls nastao je po devojkama iz new jersey-a i illinois-a koje su radile u fabrikama, sa radijumom. od rada su i umrle. zvaničnici su prikrivali njihovu smrt, kao i bolest uostalom, a javno mnjenje nije bilo zainteresovano za njihov slučaj. 
eben byers, nekoliko godina posle, umro je od konzumiranja radithor-a. sve su novine to objavile, jer je eben byers bio ugledni građanin new york-a. 
new york times je napisao članak "everything was fine until his jaw fell off". 
nakon njegove smrti, radithor je bio zabranjen, kao i korišćenje radioaktivnosti u potrošačkom svetu. 
danas, u umetnosti, društvu, sociologiji, kulturnoj istoriji, radium girls su često obrađivana tema. o njima su pisani članci, objavljivane knjige, pravljene disertacije, politički manifesti. 
o ebenu byers-u postoji svega par rečenica na wikipediji i još par opskurnih članaka. 
u umetnosti nije obrađivan.