Vesti

Scensko čitanje teksta Lejle Kalamujić „Ljudožderka ili kako sam ubila svoju porodicu“, biće održano 19. maja (18,00) u „Radionici“, novom scenskom prostoru Narodnog pozorišta u Beogradu, u ulici Gundulićev venac 50. 

Režija je poverena Ani Konstantinović, a u podeli su Zorana Bećić Đorđević, Lidija Pletl, Ljiljana Blagojević, Marija Vicković, Vladan Gajović, Ljubivoje Tadić i Slobodan Beštić.

Tekst „Ljudožderka“ Lejle Kalamujić  drugo je u nizu javnih čitanja savremenih autora iz regiona na sceni Radionica Narodnog pozorišta u Beogradu. 

„Ljudožderka je dramski tekst koji pokušava progovoriti o raspadu Jugoslavije i njegovim posljedicama na primjeru jedne porodice. Jedina neobičnost te porodice u sretnim osamdesetim je smrt mlade žene, iza koje je ostala kćerka, koja je i glavna protagonistica drame. Upražnjeno mjesto majke njeni najbliži srodnici (majčini i očevi roditelji) pokušavaju upotpuniti pričom o veličini i snazi zemlje u kojoj žive, i u koju je njena majka potpuno vjerovala. Tako, nesretne devedesete za nju donose, možemo reći, drugu smrt majke. Te godine donose i saznanje da je njena porodica (cijeli njen svijet) zapravo neobična i po tome što je čine različiti etnički identiteti“, kaže Lejla Kalamujić.

Prema njenim rečima, rat će podeliti porodicu, samim tim i njenu pripadnost, koja se otada pa nadalje stalno kreće po rubovima omeđenih granica. 

„Smjenjuju se izbjeglištvo u Šid, povratak u ratno Sarajevo, potom česti odlasci u Bijeljinu. Pokušaj pronalaska novog identiteta, liječenje na psihijatrijskoj klinici… Što je jednom puklo, više se nikako ne da sastaviti. Sve je to izraženo u motivu „ljudožderstva“ koje izjeda nju samu, i ljude oko nje. Na kraju, Ljudožderka je i krivica u svima nama, koja nas proždire, ali i spaja u saznanju da smo mogli i morali bolje,“ smatra autorka komada.

Besplatne ulaznice mogu da se preuzmu na blagajni Narodnog pozorišta u Beogradu. 

Novi scenski prostor „Radionica“, otvoren je 23. aprila javnim čitanjem komada Tanje Šljivar "Kao i sve slobodne devojke", u režiji Ivane Vujić.  
M.B.

Ana Konstantinović

Ana Konstantinović (1987, Beograd) diplomirala je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na kome trenutno završava doktorske umetničke studije iz iste oblasti. U svom kreativnom radu fokusira se na strategije kreativnog procesa i primenu različitih tehnika i metoda rada. Kao rediteljka radila je na projektima: Najbolje namere (Bergman), Rosmersholm (Ibzen), I bei tempi (Aureliano Delisi), Home (Lidia Tompson), Bura (Šekspir), I jedna i druga (Irigarej / Ibzen / Radojković), Posle igre (autorski tim / Tenesi Viljams / Žan Anuj / Vasko Popa), Staklena menažerija (Tenesi Vilijams), Čekajući Godoa (Beket) i drugima, kao i na nekoliko radio drama, javnih čitanja i performansa. Trenutno je angažovana kao koordinatorka edukativnih projekata i radionica u Narodnom pozorištu u Beogradu.

 

Lejla Kalamujić

Lejla Kalamujić je književnica iz Sarajeva. Rođena 16.08.1980. godine. Završila je studije filozofije i sociologije na Univerzitetu u Sarajevu. Autorka je dve zbirke priča: Anatomija osmijeha i Zovite me Esteban, kao i dramskog teksta Ljudožderka, ili kako sam ubila svoju porodicu. Tekst je bio u užem izboru međunarodnog konkursa za savremeni angažovani dramski tekst Hartefakt fondacije iz Beograda. Nakon toga, drama je prevedena na nemački i francuski jezik, a delovi drame su javno čitani u DeutschesTheater Berlin u okviru programa Ostwärts.  Kratke priče i književne osvrte objavljuje u časopisima, na Internet portalima na prostoru bivše Jugoslavije. Priče su joj prevođene na nekoliko stranih jezika.