Svetlana Bojčević Cicović

Prvakinja Opere

O umetnici

Rođena u Beogradu. Diplomirala  i magistrirala na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, odsek solo pevanja,  u klasi profesora Anite Mezetove. Po ugovoru o međudržavnoj razmeni, kao stipendista italijanske vlade,  provela je dve godine na usavršavanju u Milanu na konzervatorijumu "Đuzepe Verdi", gde je diplomirala u klasi profesora Feranda Ferarija.

U Narodnom pozorištu, Beograd, bila je stalno zaposlena od 1978. do 2012. godine, kao solista, prvakinja opere. Uporedo, u muzičkoj školi “Mokranjac“  radila je sedam godina kao profesor kamerne muzike za solo pevače.
Kao solista opere Narodnog pozorišta u Beogradu ostvarila je veliki broj uloga iz lirskog i lirsko-koloraturnog faha u operama: “Rigoleto“ (Đilda), “Falstaf“ (Naneta), “Kći puka“ (Marija), “Lovci bisera“ (Lejla), “Boemi“ (Mimi i Mizeta), “Don Žuan“ (Dona Elvira i Cerlina), “Čarobna frula“ (Prva dama), “Figarova ženidba“ (Marcelina), “Slepi miš“ (Adela), “Verter“ (Sofija), “Karmen“ (Fraskita), “Pepeljuga“ (Klorinda), “Boris Godunov“ (Ksenija), “Veštice iz Salema“ (En Patnam), “Tako čine sve“ (Despina), “Tajni brak“ (Karolina), “Otadžbina“, “Đurađ Branković“, “Orfej“ 20. veka...

Negovala je solističko koncertno pevanje i nastupala na brojnim koncertima u zemlji i inostranstvu. Poseban uspeh je zabeležila nizom resitala održanih u Petrogradu u decembru 1986. godine. Za vreme stručnog usavršavanja u Italiji nastupala je na TV RAI i na koncertima širom Italije (između ostalog i na festivalu belkanta u Firenci u maju 1981. godine).

Takođe je sa velikim uspehom nastupala u misama, oratorijumima i drugim vokalno-instrumentalnim delima: Betovena (Misa Solemnis, Misa u C-duru), Mocarta (Rekvijem), Vivaldija (Glorija), Pergolezija (Stabat Mater), Malera (Simfonija br. 4), Britna (Obredne pesme), Orfa (Karmina Burana)...

Posebnu pažnju posvetila je izvođenju vokalnih i vokalno-instrmentalnih dela domaćih autora: Vukdragovića (Vezilja slobode), Petrovića (Simfonijski epitaf, Mladići na zvonicima), Maksimovića (Za mirisom rascvetale trešnje), Radića (Spisak 13 krokija za 13 izvođača), Hristića (Sila krsta – Oče naš), Mihajlovića (Šta sanjam), Mijuškovića (Šapat Jovana Damaskina) itd. Sarađivala je sa Beogradskom filharmonijom, Orkestrom i horom RTS, Orkestrom i horom Vojske, Beogradskim kamernim orkestrom D. Skovran, orkestrom Simfonieta, Orkestrom i horom FMU, Niškim simfonijskim orkestrom, Makedonskom filharmonijom, Kamernim orkestrom Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom RTV Priština, Simfonijskim orkestrom RTV Tirana, Simfonijskim orkestrom RTV Sofija i drugim orkestrima i ansamblima.

Posebno uspešnu saradnju ostvarila je sa Moravskom filharmonijom Olomouc (Čehoslovačka) sa kojom je nastupala u Betovenovoj Misi solemnis, februara 1987, Malerovoj Simfoniji br. 4, marta 1988. i u koncertnom izvođenju Pučinijevih Boema kao Mimi, aprila 1990.

Nastupala je na brojnim festivalima u zemlji i inostranstvu, između ostalog na:
BEMUS-u, Mokranjčevim danima, Niškom festivalu, festivalu Mermer i zvuci, festivalu Praško proleće, Atinskom festivalu,  Dubrovačkim letnjim igrama, Ohridskom letu itd. Od osnivanja ansambla Kolegijum muzikum 1971.  je njegov stalni  solista, uključujući i nastup na jubilarnom koncertu na BEMUS-u 2011. povodom 40-te godine postojanja. Svojim učešćem doprinela je afirmaciji i visokom renomeu ansambla i dobijanju brojnih nagrada i priznanja na festivalima i takmičenjima u zemlji i inostranstvu.

Ostaće zabeleženo da je punih 30 godina (1975-2005.) bila jedini tumač sopranske deonice u kantati Karla Orfa “Karmina Burana“.

Nastupala je u nekim od najprestižnijih koncertnih dvorana u svetu kao što su: Karnegi hol (Njujork), Mocarteum (Salcburg), Koncerthaus – Mocart sala (Beč), Dvorac Jusupov i Kapela Glinka (Petrograd), Sala Čajkovski (Moskva), Katedrala Invalidi i Sala Senata (Pariz) itd. i na koncertnim podijumima u SAD, Kanadi, Meksiku, Kubi, Indiji, SSSR-u, Kini, Pakistanu, Avganistanu, Iranu, Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Norveškoj, Austriji, Grčkoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Bugarskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, Španiji, Portugaliji... Deo njenog opusa zabeležen je trajno na gramofonskim pločama i kompakt diskovima diskografske kuće PGP RTS: Karl Orf Karmina Burana, Bendžamin Britn Obredne pesme, Radomir Petrović Karmina Juventutis, Dragstor ozbiljne muzike BG 202 i radio i TV snimcima.

Dobitnik je Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i Kancelarije za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije, za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture, 2013.

Dobitnik je Pohvale Narodnog pozorišta Beograd za rezultate od izuzetnog i posebnog značaja za sezonu 2010.
Dobitnik je Srebrnjaka Narodnog pozorišta, 2012.
Dobitnik je Nagrade za životno delo Udruženja muzičkih umetnika Srbije 2014.

Dobitnik je Zlatnog beočuga, godišnje Nagrade Kulturno-prosvetne zajednice Beograda za trajni doprinos kulturi Beograda 2018. godine
Bila je član Predsedništva UMUS-a od 1990. do 1993.

U februaru 2011. bila je član prvog žirija za dodelu novoustanovljene nagrade  Narodnog pozorišta „Oskar Danon“, koja se dodeljuje mladim umetnicima.
Bavila se humanitarnim radom učestvujući u brojnim prigodnim manifestacijama o čemu svedoči veliki broj zahvalnica oraganizatora.
Biografija Svetlane Bojčević – Cicović objavljena je u sledećim edicijama:
Enciklopedija Matice Srpske, tom 1, knjiga 2, Novi Sad – Beograd 2011.
Ko je ko u Srbiji 1991, Bibliofon, Beograd 1991.
Srpska porodična enciklopedija, Narodna knjiga i Politika, Beograd 2006.
Srpski WHO is WHO, Zavod za udžbenike, Beograd 2013.

Osnovni podaci

Solistkinja (SOPRAN)
Ansambl: Opera
Status: Prvakinja (penzionerka)