Vesti

KONCERT MILENE STANIŠIĆ NA HARFI 27. JANUARA U MUZEJU NARODNOG POZORIŠTA

24 januar 2011

Ceremoniju uručenja na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu realizovale su "Večernje novosti" koje su pre 26 godina utemeljile ovu književnu nagradu koju dodeljuje Veliki žiri u kome su ove godine učestvovala 54 istaknuta književna kritičara, teoretičara i književna istoričara.
Ovo je treći put kako nagradu dele dve knjige, ali prvi put da se ovo prestižno priznanje uručuje za jednu pesničku knjigu i jedan roman. Nagrada se sastoji od plakete-reljefa sa likom Meše Selimovića, Povelje i novčanog iznosa od 300.000 dinara.
O romanu "Mi izbrisani" govorio je prof. dr Petar Pijanović, jedan od onih koji su dali svoj glas Vladušićevom delu. On je konstatovao da se "u prošlogodišnjoj proznoj produkciji nagrađeni roman izdvaja samosvojnošću, odnosno načinom na koji autor gradi sliku modernog sveta i kako vidi njegovu moguću sudbinu, a slika i sudbina uglavnom su u znaku negativne utopije koju uveliko već živi, hakslijevski rečeno, novi vrli svet".
Vladušić je u besedi naslovljenoj "Selimovićevim tragom" tražio odgovor na pitanje u čemu je Selimovićev trag u njegovom romanu "Mi izbrisani".
Citirajući neke ključne monologe iz Mešinog romana "Derviš i smrt " Vladušić istice da je "njegov roman nastao na toj tradiciji, u ovom vremenu, za buduće vreme".
O delu drugog dobitnika nagrade "Meša Selimović" Ivana Negrišorca "Kamena čtenija", besedio je prof. dr Aleksandar Jovanović. koji je ovu pesničku zbirku nazvao "knjigom kulturnog i duhovnog patriotizma".
"Nova Negrišorčeva knjiga, sa novim prostorima i tematikom, snažno se naslonila na prethodne dve, sa kojima čini svojevrsnu trilogiju: na "Svetilnik", u kojem se hodočasti do Hilandara, najdonjeg temelja srpske duhovnosti i kulture, i na "Potajnik", u kojem onaj koji peva silazi u svoje detinjstvo, a zapravo u naš devetnaesti vek koji je udario temelje srpskoj državi i kulturi, da bi potom bio potisnut i zaboravljen", istakao je Jovanović.
Zahvaljujući se na nagradi, Negrišorac je prvo evocirao studentske uspomene na jedinu priliku kada je sreo uživo Selimovićana promociji njegovog dela "Ostrvo" i tada mu se urezalo u sećanje njegovo lice koje mu je otrkilo sda je "da je svaku od onih rečenica iz njegovih romana, rečenica koje sam živo pamtio, on debelo, svojim životom, platio".