Vesti

Povodom 13. godina od smrti glumca Dragana Makse Maksimovića, u utorak 4. februara, predstavnici Narodnog pozorišta u Beogradu, Udruženja dramskih umetnika Srbije i Ministarstva kulture, položili su vence na njegovu spomen-ploču na Zelenom vencu u Beogradu, pored nekadašnjeg restorana "Beli grad".

U ime Narodnog pozorišta, venac je položio v.d. upravnika Dejan Savić, ispred Udruženja dramskih umetnika Srbije - predsednik Vojislav Brajović, a u ime resornog ministarstva državni sekretar Dejan Ristić.
Obraćajući se brojnim novinarima, Savić je rekao da Maksimovića pamti kao jednog tihog, tamnoputog čoveka koga je čestao viđao kako sedi u pozorišnom bifeu na četvrtom spratu, ali i značajnog dramskog stvaraoca koji je ostvario niz nezaboravnih uloga u teatru, na filmu i televiziji.
Prema njegovim rečima, ova ploča, koja je postavljena pre osam godina, uvek će nas podsećati na Maksu.
- On i dalje živi sa nama, u našim srcima. Iako je ljudskoj prirodi svojstveno da se trudi da zaboravi one ružne i neprijatne stvari, neke od njih, ipak, teško mogu da padnu u zaborav. Strašan razlog koji je Maksu koštao života, ne smemo nikad da zaboravimo i zbog toga da se takav bezumni i ludački čin nikad više ne ponovi - upozorio je Savić.
Brajović je sa žaljenjem konstatovao da ovo nije trenutak kada bi sa radošću mogli da se prisetimo ovog, kako je rekao, sjajnog glumca koji nas ni sa jednom svojom ulogom nije ostavljao ravnodušnima.
- Ja ovaj trenutak doživljavam kao trenutak velike sramote koja se desila ovom gradu, koja se desila u ovom društvu. Ljudi inspirisani osionošću i mržnjom učinili su ovo delo koje je, nažalost, bilo delo koje je koštalo života našeg Maksu i koje može da košta svakog prema kome je ta satanistička mržnja uperena. Žalim sve njegove rane koje su ga koštale života i sa neverovatnom ljubavlju gledam svaki njegov trenutak koji je ostao zabeležen u našim sećanjima - kazao je Brajović.
Među prisutnima su bili v.d. direktora Drame Narodnog pozorišta Spasoje Ž. Milovanović, glumci Tihomir Stanić, Dimitrije Ilić, Željka Bašić, reditelj Goran Marković, pozorišni producent Milovan Zdravković...
Spomen-ploča je postavljena na mestu gde je nekadašnji prvak Drame Narodnog pozorišta brutalno pretučen 17. novembra 2000. godine od grupe huligana koji su mislili da je Rom.
Nakon dva i po meseca, 4. februara 2001. godine, glumac je u bolnici podlegao povredama.
Maksimović je rođen 7. februara 1949. godine u Podujevu.
Tokom karijere ostvario je više od 60 uloga u pozorištu, na filmu i televiziji.
U Nacionalnom teatru u Beogradu debitovao je 1971. godine ulogom Vojnika u predstavi "Majka Hrabrost i njena deca".  
Tokom tri decenije, na sceni matičnog teatra ostvario je veoma zapažene role u predstavama "Sarajevski atentat" (Nedeljko Čabrinović), "Mandragola" (Fra Bepo), "Britanik" (Neron), "Lenjin, Staljin, Trocki" (Genrih Grigorijevič Jagoda), "Kosovska hronika" (Avdula), "Ribarske svađe" (Bepo), "Poslednja potera za zlatom" (Cager), "Kraj partije" (Ham), "Mesec dana na selu" (Ignjatije Ilič Spigeljski), "Suđenje gospođi Bovari" (Senar), "Dugo putovanje u noć" (Edmund Tajron), "Maksim Crnojević" (Dužde od Mletaka)... 
Glumio je u filmovima "Petrijin venac", "Šmeker", "Vreme čuda", “Poslednji krug u Monci”, “Rane”, "Pad Italije", "Nož", "Mi nismo anđeli", “Crni bombarder”, “Stršljen”, "Lepa sela, lepo gore"... 
Igrao je u televizijskim serijama "Otpisani", "Duvanski put", "Priče iz majstorske radionice", "Četrdeset osma - Zavera i izdaja", "Otvorena vrata", "Gore dole"...
M.B.

Više fotografija možete pogledati OVDE