Vesti

Slavni nobelovac prvi put na Velikoj sceni Narodnog pozorišta; Gradsko pozorište Klagenfurt 5. marta gostuje sa dramom Petera Handkea „Čas kada nismo znali ništa jedni o drugima“

11 februar 2020

Gradsko pozorište Klagenfurt gostovaće 5. marta na Velikoj sceni (19,30) sa dramom nobelovca Petera Handkea „Čas kada nismo znali ništa jedni o drugima“, u režiji Roberta Šustera.

Interesantno je da je ova predstava, koja je urađena u koprodukciji sa Vereinigten Bühnen Bozen i kompanijom Kula, premijerno izvedena 10. oktobra prošle godine, na dan kada je iz Švedske kraljevske akademije saopšteno da je slavni austrijski pisac Peter Handke dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Biće to prvi nastup ovog renomiranog austrijskog teatra u Narodnom pozorištu, nakon što su upravnici Ivana Vujić i Florijan Šulc, nedavno u Klagenfurtu potpisali Sporazum o saradnji (više o tome možete pročitati OVDE).

Drama je napisana bez dijaloga, a tekst se igra i koristi poezijom pokreta, znaka, tela, svetla, boja i slike. Robert Šuster režira ovaj tekst tako što postavlja 12 protagonista na scenu, koji u predstavi stvaraju kosmos sastavljen od više stotina likova.

Prema rečima direktora Gradskog pozorišta Klagenfurt Florijana Šulca, glavni lik u ovom delu je jedno mesto u nekom gradu, u nekoj zemlji. 

„On postaje pozornica za prizore iz svakodnevice, mesto događanja i susreta ljudi koji njime prolaze - mladih i starih, poznatih i nepoznatih, privilegovanih i diskriminisanih, zaboravljenih i oni kojih se još uvek sećaju. Oni su sami, ili u parovima, formiraju grupe, koje se onda iznova dezintegrišu. Oni uznemiruju i očaravaju. To sastajalište, u doslovnom smislu reči, postaje mesto izvedbe i pozorišnog događaja. Pred gledaocima se rastvara dramski kaleidoskop varijeteta ljudskog života, bezbrojni detalji umnožavaju se u tragove i priče - te postaju inventar i presek stanja našeg društva“, kaže gospodin Šulc i dodaje:

„Poslednja rečenica u jednom od ranijih Handkeovih dela glasi: I to je sve istina? Ništa u ovoj priči nije izmišljenjo?  – Da, to se sve dogodilo. U tom smislu, veliki majstor jezika u isti dan dobija odavno zasluženu Nobelovu nagradu za književnost, kada i Gradsko pozorište Klagenfurt premijerno izvod njegovo remek-delo Čas kada nismo znali ništa jedni o drugima. Srećni smo i od srca čestitamo“!

Handke je Nobelovu nagradu za književnost dobio (kako je obrazloženo iz Švedske kraljevske akadmije) „zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.“

Narodno pozorište zahvaljuje Austrijskoj ambasadi u Beogradu, kao i Austrijskom kulturnom forumu i gospodinu direktoru Adrijenu Fajksu na saradnji i pomoći u vezi sa ovim gostovanjem. 

M.B.

 

 

Izveštaj sa konferencije za novinare održane 4. marta u foajeu Druge galerije

 

Gradsko pozorište Klagenfurt gostovaće 5. marta na Velikoj sceni (19,30) sa dramom nobelovca Petera Handkea „Čas kada nismo znali ništa jedni o drugima“, u režiji Roberta Šustera, najavljeno je na konferenciji za novinare održanoj 4. marta u foajeu Druge galerije.

Upravnica Narodnog pozorišta u Beogradu Ivana Vujić istakla je da ovaj beskrajno poetičan, inovativan i uzbudljiv komad koji je, faktički, napisan bez teksta, predstavlja „jednu poemu o čoveku i njegovom kretanju kroz istoriju“.

Vujić je naglasila da je ovo prvo gostovanje Gradskog pozorišta Klagenfurt u beogradskom nacionalnom teatru i podsetila da je ta kuća predstavu „Čas kada nismo znali ništa jedni o drugima“ uradila u koprodukciji sa nemačkim pozorištem „Vereinigten Bühnen Bozen” iz Bolcana u Italiji i berlinskom trupom „Kula“.

„Ideja o ovom gostovanju je bila naša, ali moram da napomenem da smo u realizaciji imali veliku pomoć od Austrijskog kulturnog foruma i gospodina Adrijena Fajksa. Takođe, želela bih da naglasim da je Handke, kada je čuo da predstava gostuje u Narodnom pozorištu u Beogradu, odustao od autorskih prava“, kazala je Ivana Vujić i napomenula da je ovo gostovanje  odličan uvod u projekat kojim Narodno pozorišta planira da izvede poslednji Handkeov komad „Još uvek oluja“ u prevodu Žarka Radakovića, koji je preveo i „Čas kad nismo znali ništa jedni o drugima“

Upravnica je istakla da je beskrajno srećna što Narodno pozorište svakog meseca uspeva da dovede predstave koje su relevantne i značajne za našu publiku.

Takođe, dodala je da joj je veoma drago što će dan nakon izvođenja ove predstave, u petak 6. marta, u Narodnom pozorištu, u okviru programa „Platforma“ koji vodi Ana Konstantinović, biti održana radionica „Lucidno telo", u saradnji sa trupom „Kula“.

Adrijen Fajks je kazao da se izuzetno raduje ovom gostovanju jer će na sceni nacionalnog teatra biti izveden, kako je ocenio, sjajan komad Petera Handkea.

„Moram priznati da je u vezi sa ovom saradnjom išlo sve veoma brzo i efikasno. Drago mi je što ćemo imati priliku da predstavimo stvaralaštvo Petera Handkea, ali sa umetničkog, književnog aspekta, a ne samo sa političkog. Mislim da je to upravo jedan aspekt koji, kada je reč o njemu, nije ovde bio dovoljno zastupljen ili barem ne onoliko koliko zavređuje. Predstava je veoma interesantna, iako se u njoj ne progovoara nijedna jedina reč“, rekao je Fajks.

Reditelj Robert Šuster, takođe, je izrazio zadovoljstvo što će i publika u Srbiji biti u prilici da pogleda ovaj jedinstven komad.

„Maločas sam saznao da će ovo biti prvi put da se na sceni ovog predivnog pozorišta prvi put izvoditi neki komad Petera Handkea. Kad sam to čuo, bio sam još ponosniji, nego što sam bio. Zahvaljujem se na toplom prijemu i radujemo se našem nastupu pred beogradskom publikom“, kazao je Šuster.

Uzbuđenje zbog nastupa u Beogradu nije krio ni koreograf Martin Gruber koji je, između ostalog, napomenuo da je upravnici Ivani Vujić, u jednoj od prepiski, skrenuo pažnju na ovu predstavu .

„Pisao sam Ivani da imamo odličak komad za koji verujem da bi bio izuzetno primljen u Beogradu. Ona je, kao što je to njen običaj, veoma brzo reagovala, veoma brzo dobila podršku za ovo gostovanje i evo nas ovde. Radujem se zbog toga“, istakao je Gruber.

U ime uprave Gradskog pozorišta Klagenfurt, novinarima se obratila Petra Pešigen koja je zahvalila Ivani Vujić na pozivu za gostovanje u Beogradu i napomenula da je odluka, da se jedan ovakav komad postavi na scenu, od prvog trenutka bila ispravna.

Pešingen je kao kuriozitet navela podatak da je premijera održana 10. oktobra prošle godine, na dan kada je Peter Handke dobio Nobelovu nagradu za književnost.

„To je jedna sjajna koincidencija, jer mi, naravno, unapred, nismo mogli znati da će to biti tako. Bili smo veoma iznenađeni i srećni zbog toga“, kazala je Petra Pešigen.

Prema njenom mišljenju, ovaj komad, s obzirom na to da se izvodi bez reči, izuzetno je pogodan za međunarodnu razmenu, a to je nešto, kako je istakla, što Gradsko pozorište Klagenfurt, u svom radu, svakako želi da podstiče.

„Ova divna predstava odgovara samoj prirodi pozorišta, jer smatram da je pozorište mesto susreta, a upravo su međuljudski susreti njena centralna tema. Mislim da nema boljeg teksta od ovog koji uspešnije, bolje i vernije odslikava ljudski život koji se sastoji u susretima. Predstava je univerzalna, ima univerzalni karakter i nadam se da ćemo pred beogradskom publikom uspeti da pokažemo koliko čovek, kao i ljudi, generalno, mogu da postignu kada imaju hrabrosti za otvorene međusobne susrete“, ukazala je Petra Pešigen.

Novinarima su se obratili i svi glumci koji su, takođe, istakli da im je veoma drago što će nastupiti u Narodnom pozorištu i da s velikim nestrpljenjem iščekuju susret sa beogradskom publikom.
M.B.

Insert iz predstave možete pogledati OVDE

 

                                                                                        Izvodi iz kritika

 

Hipnotizirajuće veče u pozorištu

(…) Iako sa scene puna dva sata ne čujemo niti jednu jedinu reč, ova predstava je uprečatljiv primer moći didaskalije. Reditelj Robert Šuster vodi uz koreografa Martina Grubera po šest izvođačica i izvođača sa maštovitom rekvizitom po praznoj sceni, omeđenom jednom lelujajućov zavesom u pozadini, tako što dalje razvija metod Moshé Feldenkraisa. Tu je Handkeova izjava iz 1992. godine pre same praizvedbe shvaćena doslovno: “Što se duže gleda, to postaje sve više halucinatorno”. Halucinatorni utisak se pojačava i redosledom sekvenci i slika koje se smenjuju u ovom kaleidoskopu sveta.

- Michael Cerha 12.10.2019 (Der Standard)

 

Grandiozna premijera Handkeovog komada povodom Nobelove nagrade za književnost– Časovi u kojima ništa nismo znali jedni o drugima”:

Ova predstava, kao moćni vizuelni prolaz kroz prostor-vreme, prikazuje večni čovekov prolazak kroz tok istorije i bez reči pronalazi jezik koji obuhvata sve ono od egzistencijalnog značaja. (…) U crnoj minimalistički-ambijentalnoj sceni (Sascha Gross) i ispred bele lelujajuće zavese, koja izmiče svakom pripisivanju bilo kog realnog toponima, dvanaestočlani ansambl, poptuno posvećeno i sredstvima fizičkog teatra, u dva gusta sata bez daha (i pauze), igra bezbrojne slike iz ljudskog iskustva i života - zatrčano, zalutano, zavozano – zasmejano, zaplakano, zavrištano i zadihano. Gluma se u najdoslovnijem smislu pretvara u stihove. (…) Šusterova senzitivna režija kao da prati ritam ljudskog pulsa, ponekad je čvrsta i glasna, a onda iz nje progovara upečatljiva tišina, koja nadopunjuje pa i nađačava komponovanu višeglasnu muziku i zvučnu kulisu Maksa Bauersa; Grosovi kongenijalni kostimi obuhvataju nekoliko vekova i epoha, te podižu Handkeovu viziju na još finiji nivo. Grandiozno!

- Irina Lino 12.10.2019 (Kronen Zeitung)

(prevod sa nemačkog jezika :Tanja Šljivar